U posljednje vrijeme sve je više informacija o Mikorizi, a tako je i njena upotreba vrtlarstvu sve učestalije, što je vrlo dobro. Za početak treba pojasniti što je to uopće mikoriza.
Mikoriza su gljive višeg roda, koje prirodno rastu u prirodi. Nalazimo ih u šumama, poljima, livadama a njihova karakteristika je da se spajaju na korijen biljke. Međusobni odnos gljive i biljke je pozitivan, te ga nazivamo SIMBIOZA. Biljka putem procesa fotosinteze proizvodi šećere, te ih daje gljivama za rast i razvoj, a gljive zbog sitne građe dopiru dublje u tlo te tamo dohvaćaju vodu i minerale, koje pak daju biljci. Gljive su sposobne otapati biljci nepristupačne minerale, te ih isporučuju biljci.
Kada biljka i gljiva jednom uspostave međusobni odnos, on je prisutan do kraja života biljke.
Mikoriza ima još jednu korisnu ulogu, a to je da štiti biljku od napada patogena (uzročnika bolesti). Mikoriza utječe na stvaranje biljne otpornosti na patogene. Također same gljive napadaju druge patogene mikroorganizme u tlu, te sebi (i biljci) osiguravaju životni prostor.
Mikoriza u uzgoju povrća se primjenjuje prilikom sadnje. Nanosi se na korijen biljke, ili ispod same bilje. Kada korijen biljke dođe u kontakt s mikorizom, dolazi do početka stvaranja veze, te zajedno počinju rasti i čine gusti sklop korijenja i hifa u zemlji.
Interesatno je da se te hife gljiva spajaju i na korijenje drugih biljaka, pa tako dolazi do povezivanja većeg broja biljaka u jednu zajednicu, koja ispod zemlje “trguje” hranjivima, vodom i informacijama. Priroda je nevjerojatna, te moramo učiniti od nje.