Vrlo ozbiljan problem u uzgoju raznih kultura jesu zemljišni štetnici. Govorimo o različitim štetnicima poput žičnjaka (por. Elateridae), rovca (Gryllotalpa gryllotalpa), grčice Hrušta (melolontha melolontha) i mnogih drugih. Njihovo štetno djelovanje u tlu ne zamjećujemo, ukoliko im je populacija mala. Oni se hrane s korijenovim dlačicama, gomoljima, lukovicama i drugim podzemnim dijelovima biljaka, koje mi ne vidimo jer su u zemlji. Tek kada dođe do sušenja većeg broja biljaka u uzgoju, primjećujemo štetu i postajemo svjesni negativnog utjecaja.
Jedan od osnovnih mehanizama zaštite je plodored, a to je rotacija kultura na istoj površini. Tom rotacijom mijenjamo uzgajane kulture, te pokušavamo smanjiti broj štetnika, što zbog prebacivanja kulture kojom se hrane, a što zbog uzgajanja kultura koje svojim mirisima tjeraju štetnike iz tla.
Interesantno je kako su zbog klimatskih promjena određeni štetnici naših krajeva stigli i u sjeverne dijelove Evrope. Tako jedna Nizozemska, koja je centar proizvodnje sjemenskog i sadnog biljnog materijala, bilježi sve veće štete u uzgoju.
Zemljišni insekticidi bili su oblik zaštite, kojima se tretiralo sjeme i tlo. Ti insekticidi su držali pod kontrolom populacije štetnika. No, zabranom aktivnih tvari zbog negativnog utjecaja na okoliš, takav oblik zaštite više nije moguć. Mnogi uzgajivači dovedeni su u situaciju da više nemaju rješenja za sve veći problem zemljišnih štetnika u uzgoju.
No, metoda djelovanja insekticida gdje ubijamo (lat. cidere = ubiti) nije jedina. Postoji opcija odbijanja ili repelentnog djelovanja, gdje se životni uvjeti u tlu pogoršavaju za štetnike, te oni bježe iz tog područja. Smanjenjem broja štetnika u tlu utječe pozitivno na biljke, koja onda bolje i brže napreduju sa svojim rastom.
Zanimljivo je da te metode utječu negativno i na puževe, pa oni takva zemljišta izbjegavaju za razmnožavanje i hranidbu.
Aktivne tvari koje se koriste u proizvodima za repelentno djelovanje su biljnog porijekla, najčešće eteričnih ulja biljaka iz porodica Apiaceae, mahunarki, nevena i dr. Biljke u svom disanju ispuštaju ugljični dioksid, koji prepoznaju štetnici tla, i koji ih usmjerava prema biljkama. No, kada se osjetilni organi štetnika dotaknu s mirisima koje ne podnose, dolazi do prekida navođenja i štetnici biraju područje bez tvari koje ih iritiraju. Radi se o potpuno prirodnom procesu, koji je EKOLOŠKI. Ne remeti se biološka ravnoteža, ne zagađuje se okoliš kemijskim spojevima, ne uništavaju se mikroorganizmi tla, ne dolazi do degradacije tla, nema rezidua insekticida u tlu i biljkama, nema karence i štetnog djelovanja na čovjeka.
Tako jednostavno i učinkovito eko rješenje u zaštiti od zemljišnih štetnika i puževa je dostupno sada svima.
Proizvod za zaštitu biljaka od zemljišnih šetnika naziva se Maska. Naziv mu je izabran jer proizvod maskira biljku i čini je neprepoznatljivom štetnim insektima.
Korisnici su prepoznali ovaj pristup, jer je učinkovit i ekološki.