Borba sa korovima u povrćarskom uzgoju je jedan vrlo ozbiljan zahvat. Pošto u ekološkom uzgoju nisu dozvoljeni herbicidi, iako se neki na bazi kiselina počinju sramežljivo pojavljivati, mehaničke metode su jedina obrana od korova.
Radnje poput plijevljenja, nagrtanja, mehaničkog rahljenja, frezanja i malčiranja su metode u borbi protiv korova.
Spomenuo sam plijevljenje u naslovu ali kao i metodu. Što je to plijevljenje? To je postupka uklanjanja korovnih vrsta u nasadu, gdje izvlačimo biljku s korijenom (poželjno) a ostavljamo samo biljke koje uzgajamo. Na taj način otvaramo prostor za rast i napredak naše kulture. Plijevljenje zahtjeva fizički rad, a tijelo je u pognutom položaju. Poželjno je imati rukavice, pošto neki korovi znaju biti s bodljama i imati grubu strukturu.
Spomenuo sam i pojam korov. Što je to korov? Korov su sve neželjene biljne vrste, koje rastu s kulturom koju uzgajamo. Tako na primjer, ako uzgajamo krumpir a raste nam pšenica u krumpiru, pšenica predstavlja korov. Korov svojim prisustvom zauzima mjesto, uzima hranjiva i vodu našoj kulturi, te usporavaju rast. Korovi ponekad znaju biti domaćini bolesti i štetnika.
Korove je najlakše ukloniti iz tla dok su biljke mlade, a korijen im nije dubok. U početku porasta uzgojne kulture, sve biljke u vrtu su malene, ali kako vrijeme prolazi, tako i korovi postaju sve veći. Poneki korovi znaju biti neugodni jer imaju bodlje i razne izrasline koje su grube. Lakše je vaditi biljku s korijenom iz vlažne zemlje nego suhe.
No, ponekad korovi imaju i korisnu funkciju, kao što pokrivaju tlo i čuvaju vlagu od ishlapljivanja, te su mete napada štetnika i bolesti, umjesto da su to kulture u uzgoju. Kada uzgajana kultura bude odrasla (visoka), razvoj korova pri tlu može imati znatne koristi pogotovo u ljetnim mjesecima, gdje te korovne vrste pokrivaju tlo i sprečavaju isparavanje dragocjene vlage pod utjecajem sunčevih zraka.